Brutalni napad u Westparku: Beskućnik onesvijestio!

Brutalni napad u Westparku: Beskućnik onesvijestio!

Zastrašujući incident izazvao je pomutnju u Westparku u Münchenu prošle subote. Četvorica muškaraca brutalno su napala 45-godišnjeg beskućnika. Kako muenchen.t-online.de izvještava, napad je prvo započeo razgovorom koji je ubrzo prerastao u svađu. Muškarci su pretukli žrtvu tako nasilno da je na kraju pao u nesvijest.

Posljedica napada bila je kobna: beskućnik je zadobio izljev krvi u mozak i prijelom rebara. Nakon napada morao je biti odveden u bolnicu. Kad je došao k sebi, napadači su već bili pobjegli, a nije mu bilo ni ruksaka. Kako navode iz policije, za sada se ne pretpostavlja da je riječ o pljački jer u ruksaku vjerojatno nije bilo posebno vrijednog sadržaja. Očevid o teškim tjelesnim ozljedama je u tijeku.

Tužan trend

Ono što se dogodilo u Westparku nije usamljen slučaj. Nasilje nad beskućnicima povećalo se posljednjih godina. Saskia Gränitz, koja se intenzivno bavi temom beskućništva, često kao razlog navodi društvene krize koje prožimaju društvo. Porast od 36,8% u nasilnim zločinima protiv beskućnika od 2018. do 2023. pokazuje ovaj trend. Posebno alarmantno: u 2022. godini registrirano je 885 akata nasilja nad ovom ranjivom skupinom, a mnogi od njih često ih ne prijavljuju zbog straha od represije.

Kako sueddeutsche.de izvještava, u prošlosti se dogodio još jedan nasilni incident kada je 78-godišnji beskućnik pronađen spaljen ispod mosta. Uhićen je 56-godišnji osumnjičenik, a točni motivi još nisu jasni. Policija je prvo istraživala moguće zločine iz mržnje prije nego što je DNK dokaz žrtve s mjesta zločina doveo do osumnjičenika.

Uzroci i potrebe

U svom istraživanju Gränitz se također bavi problemima koji ostaju uglavnom neshvaćeni. Nasilje nad ženama, posebice beskućnicama, povećalo se za 46,2% u posljednjih pet godina, što je jedan od najvećih porasta nasilnog kriminala. Postaje jasno da se treba pozabaviti dubljim društvenim problemom kako bi se poboljšao položaj beskućnika. Osiguravanje stambenog prostora i reforma imovinskih odnosa mogli bi pružiti simptomatsko olakšanje.

S obzirom na ovakva kretanja, krajnje je vrijeme da se kao društvo ozbiljno pozabavimo problemom beskućništva. Ne radi se samo o individualnoj sudbini onih koji su pogođeni, već o sveobuhvatnoj društvenoj akciji koja nam pomaže da poduzmemo mjere protiv korijena ovog nasilja. Vaš vlastiti pogled na beskućnike i njihovo postupanje također ima težinu - svi bismo trebali raditi zajedno na promicanju senzibiliziranog i solidarnog društva.