Komemoracija u Nürtingenu: Odavanje počasti preminulim dušama bez imena

Komemoracija u Nürtingenu: Odavanje počasti preminulim dušama bez imena

Druga komemoracija za poginule bez pratnje održana je prošlog petka u kapelici na šumskom groblju u Nürtingenu. Prisjetili su se jedanaest duša koje su pokopane u anonimnim i poluanonimnim grobnim poljima. Ovaj poseban oblik ukopa sve više dolazi u fokus jer se mnogi odlučuju za isplativ ukop, a rodbina često nema priliku aktivno sudjelovati u pogrebnoj službi.

Agnes Toczek, umirovljena protestantska pastorica, u svom je dirljivom govoru govorila o posebnom značenju imena pokojnika. Njezine su nas riječi podsjetile na važnost sjećanja na one čije je posljednje počivalište ostalo anonimno. Radna skupina za pogrebnu kulturu također je sudjelovala u događaju, u kojoj su bili Toczek, Anne Schaude, suosnivačica AG Hospicija, i Peter Seidl, umirovljeni katolički đakon.

Važnost anonimnih ukopa

Anonimni grobovi su grobna mjesta koja nemaju prepoznatljive oznake. To su često grobovi sa žarama, dok su ukopi s lijesovima uglavnom izuzetak. Ovaj način ukopa smatra se najjeftinijim jer nema složenih grobnih konstrukcija i održavanje grobova obično nije potrebno. Uobičajene varijante uključuju anonimni grob na travnjaku, cvjetnjak ili šumski grob. Njemačko grobljansko društvo objašnjava da kod anonimnih grobova često nije jasno tko je tamo pokopan.

Poluanonimni grobovi, s druge strane, imaju imena pokojnika na ploči ili steli, što rodbini daje određeno mjesto u njihovom sjećanju, čak i ako se točna lokacija ne zna. Takvi se ukopi često izvode na grobljima s travnjacima ili posebnim tematskim grobovima i omogućuju pokojniku ne samo anonimno, već i uz neki znak sjećanja.

Kulture sahranjivanja u tranziciji

Objašnjenja tradicionalnog pokopa pokazuju da se prakse uvelike razlikuju od kulture do kulture. U pretkršćansko doba, na primjer, u nekim su krajevima mrtve prepuštali pticama ili ih stavljali na drveće. Čak su i moderni oblici pokopa poput pokopa na moru snažno ukorijenjeni u ovoj bogatoj povijesti. Znanje planeta naglašava da su kremacije danas uobičajene u mnogim kulturama, dok se u drugim, poput islama ili judaizma, preferiraju ukopi u zemlju.

Prelazak na manje tradicionalne oblike ukopa, poput anonimnog, donosi i određene uštede, što je za mnoge važno, pogotovo jer cijene urni i grobnih mjesta mogu biti vrlo različite.

Zadušnica u Nürtingenu nije predstavljala samo pogled unatrag, već i važan korak prema promijenjenoj svijesti o pogrebnoj kulturi. Ovo jasno daje do znanja da se pogrebne ceremonije također mogu organizirati drugačije, a da se ne žrtvuje poštivanje pokojnika. Ostaje se nadati da će ovakvi događaji u budućnosti doprijeti do još većeg broja ljudi te da će sjećanje na umrle i dalje imati važno mjesto u našem društvu.