Prosjački kamp u Hadernu: Stanovnici se žale na smeće i štakore!
U Hadernu, stanovnici izvješćuju o stalnom problemu s rumunjskim prosjacima i njihovim kampom ispod mosta na autocesti.

Prosjački kamp u Hadernu: Stanovnici se žale na smeće i štakore!
U četvrti Hadern, ispod mosta na autocesti na Senftenauerwegu, godinama se nastanila skupina rumunjskih prosjaka. Situacija stvara pomiješan osjećaj među stanovnicima: s jedne strane pokazuju suosjećanje prema ljudima u potrebi, ali s druge strane mnogi se žale na probleme koje njihova prisutnost nosi sa sobom. Smeće i štakori posebno su veliki problemi. Mještani su stoga krenuli u akciju i odlučili podići ogradu kako bi ograničili pristup kampu za prosjake. tz javlja da su stanovnici otvoreno govorili na zboru građana u listopadu i zajednički tražili rješenja.
U njihovom kampu ispod mosta ima nekoliko madraca, torbi i cipela, ali područje se čini relativno čistim. Tijekom dana na Laimer Platzu, Haderner Sternu ili u Lidlu može se naći i do deset prosjaka, gdje traže novac. Unatoč opetovanim deložacijama od strane policije, prosjaci se redovito vraćaju. Ovi su već provjereni preko 60 puta i postoje brojne prijave. Kako bi riješio problem, odjel za autoceste provjerava kamp jednom ili dva puta mjesečno i nedavno je blokirao ulaz žičanom ogradom kako bi spriječio povratak.
Uloga beskućništva u Njemačkoj
Problem u Hadernu dio je šireg fenomena: beskućništvo je vidljiv oblik apsolutnog siromaštva u Njemačkoj, posebno u urbanim sredinama. Prema aktualnoj studiji, oko 532.000 ljudi živjelo je bez stalnog doma početkom 2024., uključujući oko 47.300 koji su se smatrali beskućnicima. Glavni razlog gubitka vlastitog životnog prostora su neplaćene stanarine, problem koji je posebno eksplozivan u velikim gradovima poput Münchena, gdje stanarine i dalje rastu, a troškovi stanovanja već čine više od četvrtine raspoloživog dohotka. Statista izvještava da je broj socijalnih stambenih jedinica dramatično pao posljednjih godina.
Zabrinjavajući aspekt je da su mnogi od pogođenih ljudi koji žive na ulici također u opasnosti da dožive nasilje ili pate od bolesti, posebno problema s ovisnošću. Dilema postaje očita u Hadernu: dok mnogi ljudi pokušavaju pomoći beskućnicima, drugi pozivaju na strogu zabranu prosjačenja u središtu gradova. Ovdje postaje jasno da su reakcije na beskućništvo često polarizirane te se postavlja pitanje podrške.
Ukratko, susjedstvo Hadern suočava se sa složenim izazovom. Stanovnici žele kraj problemima sa smećem i štakorima, a pritom se ne smiju izgubiti iz vida humanitarni aspekti i potrebe pogođenih ljudi. Svaki poduzeti korak ne bi trebao samo “riješiti kratkoročni problem”, već i pružiti održivo i pravedno rješenje za sve one kojima je pomoć potrebna.