Hoogleraar poziva na promjenu: vrijeme je za 'Sporu akademiju' na sveučilištu!

Hoogleraar poziva na promjenu: vrijeme je za 'Sporu akademiju' na sveučilištu!

Trenutno se u akademskom svijetu mnogo govori o ideji “Spore akademije”. Albert Meijer, profesor javnih inovacija, hitno je pozvao na razmišljanje u senzacionalnoj objavi na LinkedInu. Nakon šestomjesečnog odmora vratio se motiviran, ali ga je brzo preopteretio svakodnevni posao. E-pošta, sastanci i studentske skripte koje je trebalo riješiti ispunili su mu dane, zbog čega se zapitao je li to doista stanje kojemu težimo u akademskom životu. U njegovoj objavi ideja Slow Academia dobila je gotovo 1000 lajkova i brojne komentare odobravanja, odražavajući potrebu mnogih u visokom obrazovanju da smanje pritisak i rad u akademskom okruženju učine održivim. Ni pod kojim uvjetima ne želi pokrenuti novi projekt, tvrdi Meijer, kako bi izbjegao daljnji pritisak i nada se da će njegova razmišljanja potaknuti donositelje odluka da preispitaju svoje stilove vođenja.

Ali što zapravo znači Spora akademija? Pojam nije samo poziv na manje opterećenja, već i poziv na veću dubinu i promišljen pristup akademskom radu. O tome govori i nedavna objava posebnog broja u časopisu “Filozofija i teorija u visokom obrazovanju” koji ovu temu obrađuje na kompleksan način. Suuređivali su Sean Sturm i sam Meijer, izdanje osvjetljava mnoge aspekte spore akademske zajednice, od stvaranja refleksivnog prostora do brižnih, dugoročnih pedagoških praksi koje nadilaze konvencionalnu logiku brzine.

Eseji i rasprave na temu

U ovom posebnom izdanju objavljuju se razni članci i eseji koji obrađuju tu temu. Evo nekih naglasaka:

• „The University is Slow/er“ – Eine Verteidigung der langsamen Akademie als Teil der Universitätsidentität.
• „Attuning to Absence in the Posthuman University“ – Diskussion über die Bedeutung lebendiger Zukunftsperspektiven.
• „Not at the Same Time“ – Ein Erforschen indigener und gegen-habilitatorischer Zeitlichkeiten.
• „Fostering Socially Just Care in Digital Communities“ – Schaffung von digitalen akademischen Gemeinschaften.
• „Unraveling Knowledge Systems“ – Thematisierung des tiefen Zuhörens in Kunst und Bildung.

Članak o Šaptaču tezama bavi se izazovima u sporoj akademiji ističući privilegije koje su često potrebne za uspjeh u ovom okruženju. Iako je ideja spore akademije primamljiv koncept za bijeg od svakodnevnih pritisaka i zahtjeva, ostaje pitanje tko si može priuštiti ovaj luksuz. Kritičari upozoravaju da načela sporosti često počivaju na plećima manje privilegiranih akademskih članova koji se osjećaju prisiljeni ispuniti zahtjeve brze produktivnosti.

Ova rasprava je od goleme važnosti za budućnost akademskih institucija. Može li Slow Academia biti odgovor na agresivne kulturne pritiske u visokom obrazovanju? I zagovornici i kritičari prepoznaju da se mora uspostaviti ravnoteža između kvalitete i kvantitete kako bi se stvorilo održivo i podržavajuće akademsko okruženje u kojem i mladi istraživači i etablirani profesori mogu napredovati.

Razmišljanje o sporoj akademiji moglo bi ne samo transformirati akademsku kulturu, već i redefinirati temeljne vrijednosti u visokom obrazovanju. Pitanje je jesu li čelnici sveučilišta spremni krenuti tim putem i pokrenuti stvarne promjene za skladniji akademski život. Budućnost akademske zajednice možda bi željno čekala sporo, promišljeno putovanje radije nego da ostane zarobljena u vratolomnom tempu današnjice.