Mačka Power očarava München s Dylanovim legendarnim zvukovima!

Mačka Power očarava München s Dylanovim legendarnim zvukovima!

München, Deutschland - Jučer je bila vrlo posebna večer u Münchenu: Chan Marshall, poznatiji kao Mačka Power, ponavljao je legendarni koncert Boba Dylana, koji se održao u Isarphilharmonieu 1966. godine. Ovaj događaj ne samo da privlači obožavatelje Dylana, već i one koji su vidjeli najnovije biopije "poput potpunog nepoznatog" u kinu. Dvorana je praktički rasprodana i publika je zavirila u kulturno šarenu mješavinu.

Sa zelenim odijelom hlača koje je stajalo njezin šik, Marshall je započeo večer s "Ona pripada meni". Pratili su je gitarist Arsun Sorrenti i Harmonika igrač Aaron Embry. Njezin izgled, koji je mnoge legendarne pjesme iz Dylana ponovno doveo u život, nije baš bez osobne note. Interpretacije karakterizira duša boja glasa, koja čak osvjetljava klasično "baš kao i žena".

Uspješan repertoar

pomalo nekonvencionalan, ali izuzetno privlačan, Marshallov devet -minutni monolog za "Vizije Johanne", koji je publici dao novi pristup Dylanovim složenim tekstovima. Velike dopadljive melodije poput "Sve je gotovo, baby Blue" zvučalo je osvježavajuće mak, dok je "Desolation Row" ponovno bio u fokusu kao složena duga pjesma. Ali nije sve bilo prema ukusu slušatelja: "Man Tambourine" bio je pomalo bezbojan u usporedbi.

Dio suknje na koncertu krenuo je u vožnju s "Reci mi, mama" i obožavateljima nudi poznati osjećaj koji ih podsjeća na Dylanovu transformaciju iz Folk -a u rock. Izrada tumačenja "Leopard-kože tableta ima" u brzoj stjenovitoj verziji bila je vrhunac večeri. Jedina naslovnica u setu bila je "Baby Put Me Me Down", što je oduševilo obožavatelje i pobudilo nostalgiju.

Kritike i izgledi

Iako je večer ponudila mnogo lijepih trenutaka, također je primijećeno da su dijelovi izgleda izgledali uvježbani. Finale s "poput rolling kamena" nije baš publici pustila iz čarapa, ali još uvijek je vrijedno pokušati čuti Dylanov klasik kroz umjetnikovu osobnu leću. Međutim, setlist je odražavao misli da bi mačka moć mogla i dalje ići s večeri pokrivača, dok novo djelo s vlastitim pjesmama ne bi trebalo biti neopaženo.

Kao što je Michael Bartle napomenuo u jednom od svojih radio programa, naslovne verzije nisu samo imitacije, već nude prijevod između generacija. Svojim izgledom, mačka Power stvorila je više od omaža Dylanu; To otvara novi diskurs o kreativnim odlukama i odgovornosti za daljnje razvijanje. Po riječima Bayern 2, odražavajući se na transformaciju Dylana i važnost njegove glazbe u našem danu.