Cat Power očarava München Dylanovim legendarnim zvukovima!
Dana 16. lipnja 2025., Cat Power impresionirao je u Münchenu svojim hommageom Bobu Dylanu, ispunjenim emotivnim interpretacijama njegovih klasika.

Cat Power očarava München Dylanovim legendarnim zvukovima!
Jučer je bila vrlo posebna večer u Münchenu: Chan Marshall, poznatiji kao Cat Power, rekreirao je legendarni koncert Boba Dylana koji se održao u Isarphilharmonie 1966. Ovaj događaj ne privlači samo zagrižene obožavatelje Dylana, već i one koji su u kinima vidjeli najnoviji biografski film “Like A Complete Unknown”. Dvorana je bila praktički rasprodana, a publika uronjena u kulturno raznoliku mješavinu.
Noseći zeleni kostim s hlačama koji je na njoj izgledao šik, Marshall je započeo večer s "She Belongs To Me". Pratili su je gitarist Arsun Sorrenti i harmonikaš Aaron Embry. Njihov nastup, koji je oživio mnoge od Dylanovih legendarnih pjesama, nije bio posve bez osobnog pečata. Interpretacije karakterizira dublji vokalni kolorit, koji čak baca novo svjetlo na klasičnu pjesmu “Just Like A Woman”.
Uspješan repertoar
Marshallov devetominutni monolog na "Visions of Johanna" bio je pomalo nekonvencionalan, ali nevjerojatno privlačan, dajući publici novi pristup Dylanovim složenim tekstovima. Velike zarazne melodije poput “It’s All Over Now, Baby Blue” zvučale su osvježavajuće popizdno, dok je “Desolation Row” ponovno stavljena u fokus kao složena duga pjesma. No, nije sve bilo po ukusu slušatelja: "Gospodin tamburaš" bio je malo bljutav u usporedbi s njim.
Rock dio koncerta ušao je u visoku brzinu s pjesmom "Tell Me, Mama", ponudivši obožavateljima poznati osjećaj koji ih je podsjetio na Dylanovu transformaciju iz folka u rock u to vrijeme. Uzbudljiva interpretacija "Leopard-Skin Pill-Box Hat" u brzoj rock verziji bila je vrhunac večeri. Jedina obrada u kompletu bila je “Baby Let Me Follow You Down” koja je oduševila fanove i probudila malo nostalgije.
Kritika i pogled
Iako je večer ponudila mnogo lijepih trenutaka, zapaženo je i da su dijelovi nastupa djelovali uvježbano. Finale s “Like A Rolling Stone” nije baš oborilo publiku, ali ipak vrijedi pokušati čuti Dylanov klasik kroz umjetnikovu osobnu optiku. Međutim, set lista je odražavala ideju da bi Cat Power mogla nastaviti turneju s obradama, dok novi rad s originalnim pjesmama ne bi trebao proći nezapaženo.
Kao što je Michael Bartle primijetio u jednoj od svojih radijskih emisija, obrade nisu samo imitacije, već omogućuju prijevod među generacijama. Cat Power svojim je nastupom učinila više od samo odavanja počasti Dylanu; otvara novi diskurs o kreativnim odlukama i odgovornosti za razvoj. Prema riječima Bayern 2, ovo pokreće razmišljanje o Dylanovoj transformaciji i značenju njegove glazbe u današnje vrijeme.
Ukratko, svojim nastupom na poznatom koncertu u Münchenu, Cat Power ne samo da dovodi u pitanje etičnost obrada, već i iskreno pokušava produbiti odnos između umjetnika i publike. Svojim su nastupom posebnu pozornost posvetili ostavštini jednog od najvećih kantautora u povijesti, čiji utjecaj ostaje živ iu modernim interpretacijama.